Autor: Zoran Brajević
Senzacionalizam na estradi zna biti jako zabavan, jedini problem je što ne možeš predvidjeti da li će ova današnja senzacija već sutra biti zaboravljena ili će, kao npr. Seve-uradak iz 2004. godine, ostati trajno upamćena u kolektivnom sjećanju Hrvata, a i šire.
A sada zamislimo da je prošlo 19 godina (toliko je prošlo od Seve-uratka do danas), dakle danas je 2041. godina i neko provodi istraživanje na temu: 'Senzacionalizam u Hrvata', a jedno od pitanja ankete je i: „Znate li što je to: 'ŠČ'?“
Pa što mislite, kakav je odgovor:
Nemam pojma o čemu pričate.
Nešto mi je u sjećanju, ali ne znam točno, moram spojiti svoj živčani sustav na Google i proguglati po potisnutim sjećanjima…
Sjećam se! Još uvijek rado pogledam taj nastup Leta 3 iz 2023., baš kao i onaj Seve-uradak iz 2004.
Molim? Da li znam što je 'ŠČ'? Pa Let 3 je tada poslao poruku cijelom svijetu i to je bio okidač da se Eurovizija kompletno promijeni, da prestane rat u Ukrajini i da Putin počini samoubojstvo! Kako vam pada na pamet da to ubrajate u jeftini senzacionalizam, sram vas bilo! To je povijest!
Let 3-fanovi bi očito rekli d), skeptici poput mene a), kažem, nemoguće je predvidjeti budućnost, točan odgovor možemo dati tek 2041. godine, ali to nas ne sprječava da malo razmotrimo prošlost.
Nekada davno, bilo da se radilo o San Remu, o Euroviziji, o MTV Music Awardu ili Splitskom festivalu, izvođači bi uoči nastupa tumačili novinarima: „Meni je čast biti ovdje, i jako sam zahvalan da sam stigao tu, bla, bla…“, a onda, 1984. godine, događa se MTV Music Awards i polu-poznata Madonna izvodi performance zbog kojeg preko noći postaje mega-poznata Madonna. Idući dan Madonna daje intervju nekom novinaru i kaže: „Music Awards? Pa ja sam tamo bila iz dosade.“
Dakle, sve Let 3-fanove, koji danas uporno ponavljaju Mrletov: „Mi smo se iz čiste dosade prijavili na Doru“ molim da imaju na umu – Madonna je bila prva. Prije 39 godina.
I sad, logično je da je 1984. ta izjava bila senzacija i da je pokrenula 'Ja-sam-tu-iz-dosade-trend', koji pak traje do kraja devedesetih prošlog stoljeća i za to vrijeme evoluira, tako da u tom periodu svaki treći super-kul-pjevač ili ludo-otkvačeni boy-band tvrdi kako je na tom i tom eventu nastupio „slučajno“ ili „iz dosade“ ili „iz zajebancije“. No početkom 21. stoljeća taj trend rapidno jenjava, a jenjava zbog onog razloga zbog kojeg jenjava svaki trend nastao iz senzacije – postaje nezanimljiv. I tako dolazimo u prezent, tj. sadašnjicu u kojoj je slušatelju/gledatelju potpuno svejedno zašto se netko popeo na binu; slučajno, namjerno, iz zajebancije, dosade ili zbog terapije. Poanta je: daj da vidim/čujem to što imaš za reći/otpjevati i nakon toga idemo svi doma.
Sve to stane u jedno jedino pitanje: Kako je moguće da netko 2023. godine još uvijek puši: „Ja sam tu iz zajebancije“ ili „Ja sam tu iz dosade“?
A sad ajmo malo o tome što to, u kontekstu Dore, uopće znači „Ja sam tu iz zajebancije/dosade“?
Da maksimalno skratimo i spustimo karte na stol, notorno ponavljanje Let 3-marketinga i njihovih fanova „Let 3 je iz zajebancije i dosade na Dori.“, u stvari znači: „Svi vi, koji slušate Doru, ste kreteni jer slušate mainstream, a mi dolazimo iz alternativne napredne rock-scene, koja je užasno urbana i napredna, i mi ćemo sada vama, mainstream seljačinama, održati lekciju.“
Dakle govorimo o sprdnji.
Ok., pa zašto ne? Sprdnja je zdrava. A sad ajmo malo o povijesti sprdnje, naime, ne sjećam se da su se Bregović ili Štulić ili Bajaga (Beethoven, Haydn i Mozart za ove danas, op. autora) sprdali sa izborom za pjesmu Eurovizije. Od pamtivijeka postoji rock-scena na jednoj, i ne-rock scena na drugoj strani, i ja pamtim vremena kada su te dvije strane izvrsno funkcionirale – potpuno odvojeno. Pa je tim više zanimljiviji ovaj podatak: u ono doba, dok nije bilo sprdnje, rock-scena je pokrivala 70-90% zagrebačkih birtija i koncerata, a 10-30% su pokrivali Novi Fosili, Danijel i ostala eurovizijska-ne-rock-zaostala ekipa, a danas, u doba sprdnje, 70-90% pokrivaju cajke, a tek 10-30% pokriva užasno načitana-urbana-jakonapredna-rock-ser-kenj ekipa.
A sad ajmo malo pretjerati: je li moguća sprdnja na temu 'Woodstock' ili 'Live Aid na Wembleyu'? To jest, zamislimo da je tamo, uz Queen, Bowiea, Jimy Hendrixa, Joe Cookera i Phill Collinsa nastupio netko poput Leta 3 na Dori, s porukom: „Mi smo iz dosade ovdje (a svi ste vi kreteni)!“ Hoćemo li onda reći: „A ne! Čekaj malo, ipak imamo kult-neprikosnovene veličine s kojima se ne smijemo zajebavati, a Dora, Splitski i Zagrebački festival su ionako pizdarije i s njima se možemo sprdati od nemila do bestraga.“?
To se, dragi moji, zove licemjerje. Dapače to je definicija licemjerja. Rješenje? Evo ga: Ili se dogovorimo da je svaki senzacionalizam smeće, ili se dogovorimo da je Seve-uradak iz 2004. ravnopravan sa uratkom Leta 3 iz 2023. U svakom slučaju, ja sam za ono prvo – svaki senzacionalizam je smeće.
A poruka naprednoj-rock ekipi bi bila: Jebo vas senzacionalizam, prestanite se sprdati i, molim vas ko dragoga boga, počnite (opet) pisati pjesme. Ono – pjesme, klasične pjesme koje imaju: uvod, strofu, strofu, refren, solo (može i bez njega), strofu, refren i kraj. Ali, očito je staviti ružu u guzicu daleko jednostavnije.
I, za kraj, ne treba miješati senzacionalizam i senzaciju. Kad smo već kod Eurosonga, ABBA je senzacija, koja nije nastala senzacionalizmima, već – pjesmama. I to je upravo ono što npr. jedna Italija ili Slovenija pokušavaju i danas, 2023. godine na Euroviziji.
Da, ok., možda su Slovenci i Talijani dosadni, nazadni, već-čujni, i možda će vjerojatno izgovoriti: „Nama je čast biti ovdje, bla, bla…“, ali mi definitivno ne idu na kitu kao Let 3.
