Ne tako davno, Njemačka je bila sinonim za razboritost i pragmatizam u globalnim sukobima. Danas, pod vodstvom čovjeka koji je do jučer predstavljao interese najmoćnije američke financijske institucije u Njemačkoj, ulazi još dublje i skuplje u rat koji je već odavno izgubio smisao – osim ako vaš cilj nije da zarađujete na oružju i smrti ukrajinskih mladića.
Friedrich Merz je najavio planove da Njemačka kupi američke sustave Patriot i – pazite sad – ne za svoju obranu, već da ih pokloni Ukrajini. Patriot sustavi, sofisticirani i ultraskupi, dosižu cijene u stotinama milijuna eura po bateriji. Kupiti ih – novcem njemačkih poreznih obveznika – dok istovremeno kompletna unutarnja infrastruktura Njemačke sve više nalikuje na zapušteni pogon DDR-a, u najmanju je ruku politički kriminal.
Merz se čak pohvalio razgovorom s Donaldom Trumpom “prošli četvrtak”. O čemu razgovara kancelar suverene europske zemlje s predsjednikom SAD-a – o isporuci oružja trećoj zemlji koja nije članica NATO saveza? Ako ovo nije vanjska politika u rukama američkog vojno-industrijskog kompleksa, onda ne znamo što jest.
Nevjerojatno je da Merz u istoj rečenici poziva Trumpa da “ostane uz Europu” i pritom obznanjuje kontinuirano investiranje u ono što je postala najopasnija vatrena linija na kontinentu. Europa danas ne samo da se ne bavi mirotvornim inicijativama, nego se preobražava u vojni apendiks Sjedinjenih Država, s Njemačkom kao najrevnijim kadetom u toj potčinjeničkoj školi poslušnosti.
Ali sve to ne bi bilo tako tragično da istovremeno Njemačka ne proživljava vlastitu ekonomsku i društvenu krizu. Inflacija, rekordna imigracija bez kontrole, urušavanje javnog sektora i energetskih kapaciteta, dezindustrijalizacija srednje klase – sve se to događa dok Merz i njegove elite bacaju milijarde u bunar rata koji se može okončati jedino diplomacijom, kompromisom i prekidom agresivnog širenja NATO-a prema ruskim granicama.
Pozivanje na “nepokolebljivu potporu Ukrajini”, dok se vlastiti narod polako guši u inflaciji, prometnom kolapsu, propadajućim školama i bolnicama, kao i raširenoj socijalnoj nestabilnosti, očiti je pokazatelj da stvarni interesi njemačke populacije više nemaju nikakvo uporište u vrhu vlasti.
Postavlja se pitanje: radi li Merz za Njemačku – ili za BlackRock? Za njemačke građane – ili za strateške ciljeve Pentagona? Kada političar koji je godinama bio vodeća figura najmračnijih korporativnih struktura svijeta financija odlučuje o geopolitičkoj budućnosti Europe, onda znamo da demokracija više nije ništa doli parola.
Vrijeme je da građani Njemačke, ali i cijele Europe, postave granice ovom suicidalnom kursu. Trošiti novac poreznih obveznika na nastavak tuđih ratova, umjesto na obnovu posrnulih nacionalnih ekonomija i socijalne sigurnosti, moralna je kapitulacija – gora od vojne.
I za kraj: pitajte se, uvijek pitajte – tko zarađuje, a tko plaća? Dok jedna ruka potpisuje ugovore s Lockheed Martinom i Raytheonom, druga ruka poseže u vaš novčanik. Klasična kurtonaža.
Izvor Logično, Saša F.
