Papa Lav XIV. neće lako kanonizirati Stepinca zbog složenih povijesnih okolnosti i protivljenja Srpske pravoslavne crkve. Crkva u Hrvata još uvijek se bori s duhovima prošlosti.
Uvod
Ovaj tekst pišem s namjerom da objasnim zašto novoizabrani papa Lav XIV. neće, sudeći po mnogim naznakama, kanonizirati Alojzija Stepinca.
Kad je prošlog mjeseca izabran Lav XIV., odmah je s najviših mjesta na Kaptolu, u prigodnim čestitkama, kao pitanje svih pitanja (makar i zakučastim crkvenim narativom), potencirano proglašenje Alojzija Stepinca svetim. A onda se pokrenula i desna politička scena koja je pokojnog papu Franju otvoreno nazivala komunjarom uz dodatak da bi novoizabrani papa kanonizacijom Stepinca na najbolji način dokazao svoju pravovjernost.
Politička pozadina
Desnicom se u vezi Stepinca neću baviti jer je ona intelektualno potkapacitirana. O tome najbolje govori to da joj je neformalni glasnogovornik izvjesni Marko Perković Thompson. Ne treba se baviti ni našom stožernom strankom – HDZ-om koji od AP-a nadolje snažno, gdje god stigne, lobira za Stepinčevu kanonizaciju. Naravno da to i AP i njegovi adlatusi rade iz puke političke pragme – da se vidi da nešto rade. No treba ih upozoriti – time zasigurno ne povećavaju šanse za Stepinčevu kanonizaciju. Takvo lobiranje zapravo može polučiti samo kontraefekt.
Prelati na visokim pozicijama ne vole kad im se svjetovna vlast miješa u posao. Oni se drže one biblijske "Caru carevo, Bogu božje". U tadašnjem i današnjem kontekstu to znači uvijek isto: daj svakome ono što mu pripada — caru (državi, vlasti) ono što je svjetovno, a Bogu (Crkvi) ono što je duhovno.
Primjer predsjednika Milanovića
Treba se ugledati na predsjednika Milanovića: on je 2021. za boravka u Vatikanu s papom Franjom i njegovim najbližim suradnicima razgovarao o bilateralnim odnosima Hrvatske i Svete Stolice, o stanju u regiji s posebnim naglaskom na BiH, o položaju Hrvata u toj zemlji, kao i o globalnim temama poput klimatskih promjena i pandemije COVID-19. Nakon tih razgovora je na novinarsko pitanje "Jeste li razgovarali o kanonizaciji nadbiskupa Stepinca" odgovorio: "Ne, to je crkveno pitanje".
Stanje Crkve u Hrvata
Zašto je za Crkvu u Hrvata ili Stepinčevu crkvu (kako ona sama sebi voli tepati) to i dalje tema svih tema? Pa zato što se ona i dalje bori s duhovima komunizma, i s duhovima propale države. I svugdje traži i vidi fatalne opasnosti za hrvatske nacionalne interese, jer Crkva i dalje živi u Stepinčevoj paradigmi borbe protiv komunizma i socijalističke Jugoslavije. Koje, međutim, već 35 godina nema.
Time dokazuje koliko je ona mala, provincijalna, zatvorena crkva, suprotno samom svome imenu, jer "katholikos" je pridjev koji u grčkom originalu znači "opći". Važno je shvatiti da i papa Lav XIV. ima mnogo šire horizonte (baš kao što je imao i pokojni papa Franjo) negoli vodstvo Crkve u Hrvata.
Dosadašnji proces kanonizacije
Vratimo se na nadbiskupa Stepinca: papa Ivan Pavao II. ga je 1998. proglasio blaženim priznajući mu mučeništvo zbog vjernosti Crkvi pod komunističkim režimom. Kanonizacija je potom ušla u složeniju fazu jer je Srpska pravoslavna crkva izrazila protivljenje, tvrdeći da postoje problematične činjenice u djelovanju nadbiskupa Stepinca tijekom Drugog svjetskog rata.
Zbog toga je papa Franjo 2016. osnovao mješovitu komisiju katoličkih i pravoslavnih stručnjaka kako bi se dijalogom razjasnila uloga Stepinca. Komisija je radila više mjeseci, ali nije došla do zajedničkog zaključka. I onda je sve stalo.
Papa je tada izjavio da ne želi da kanonizacija bude "čin podjele" nego izraz svetosti koji ujedinjuje Crkvu. Pridodao je da Stepinac "jest svet", ali želi "da se sve raščisti", posebno u odnosu prema pravoslavnim kršćanima. Zaključio je kako će konačnu odluku o kanonizaciji donijeti osobno, ali nije rekao kad.
Stepinčeva uloga tijekom Drugog svjetskog rata
Prema tome – valja odgovoriti na pitanje – kako ocijeniti ulogu i djelovanje nadbiskupa Stepinca za vrijeme Drugog svjetskog rata? Pitanje je koliko papa Lav uopće zna o tome. Čak i kad bi znao relativno mnogo, vjerojatno bi, u vrijeme kad bi odlučio pozabaviti se njime, napravio to temeljito.
Ključni dokumenti i događaji
Pismo Paveliću o Glini (14. svibnja 1941.)
Stepinac je napisao poglavniku Paveliću kako je "ovaj čas primio vijest, da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Smatram svojom biskupskom dužnošću, da podignem glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju NDH, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt."
Odnos prema rasnim zakonima
Uporno se tvrdi da je Stepinac prosvjedovao protiv donošenja rasnih zakona, ali on je napisao i da su ti zakoni "potrebni". Nadalje, objavio je na naslovnici Katoličkog lista Pavelićevu Izvanrednu zakonsku odredbu od 26. lipnja 1941. kojom je znatno proširena osnova za sve vrste progona u NDH te su ozakonjena masovna uhićenja i deportacije Židova u logore.
Svjedočenje o Jasenovcu
Zimi 1941/42. su neki članovi Židovske općine pred Stepinca doveli Gustava Hahna, trgovca s Trešnjevke, koji je na nepoznat način izašao iz Jasenovca. Hahn je Stepincu ispričao jasenovačke strahote. "Lice nadbiskupovo bivalo je sve mračnije i mračnije dok mu nisu potekle suze iz očiju", tvrdio je jedan od svjedoka. Stepinac je zaključio: "Od Pavelića sam već tražio da se dokinu ta zvjerstva po logorima, no on me je uvjeravao da su to neistine što se priča. Sada me ali nitko više ne će razuvjeriti".
Imenovanje župnika u Jasenovcu
Stepinac je 1942. imenovao don Juru Paršića za jasenovačkog župnika te ga poslao u Jasenovac s riječima da se tamo "odigravaju strašne stvari". Kad je kasnije Paršić "iz Jasenovca dolazio u Zagreb, navraćao je neizostavno do nadbiskupa".
Ocjena hrvatske vlade (1943.)
U svibnju 1943. nadbiskup Stepinac je tvrdio da je "hrvatska Vlada, ne učinivši toliko zla, kako kažu Srbi, učinila mnogo toga dobroga" – za njega je to "dobro" bilo da se energično bori protiv pobačaja, da je ukinula masoneriju, izdala uredbe protiv bogohuljenja itd.
Poslanica hrvatskog katoličkog episkopata (1945.)
Vrhunac nadbiskupova angažmana u obranu NDH predstavlja Poslanica hrvatskog katoličkog episkopata hrvatskom narodu od 24. ožujka 1945. Navode da kad je "rat pohodio naše krajeve, kojeg nije na našem području izazvao hrvatski narod ... neodgovorni su neprijatelji izvršili pokolje nad hrvatskim pučanstvom u nekim mjestima navještajući zator i iztrebljenje našem narodu."
Podrška NDH do kraja
U Katoličkom listu od 12. travnja 1945. na naslovnici se koči slika poglavnika Pavelića, a onda se na sljedeće dvije stranice objavljuje tekst "Povodom obljetnice obnove NDH". Ovdje je podrška NDH-aziji još jača i otvorenija – "Hrvatski narod – hrvatska država – Katolička crkva na veliki i slavni dan 10. travnja 1941. stupiše u čvrstu i srdačnu međusobnu vezu."
Zaključak o Stepinčevoj odgovornosti
Sve ovdje iznesene činjenice pokazuju da je Stepinac imao ambivalentan odnos prema raznim događajima i zločinima za vrijeme rata. On će napisati da je Jasenovac "sramotna ljaga" na tijelu NDH, ali se neće zapitati kakav je karakter te države koja je proizvela Jasenovac.
Nema sumnje da je najveći grijeh nadbiskupa Stepinca bila njegova javna podrška zločinačkoj NDH, od njenih prvih do praktički posljednjih dana – dao se bezbroj puta fotografirati s poglavnikom Pavelićem i drugim ustaškim glavešinama, nalazio se s njima u najrazličitijim prilikama itd. Sve je to ustašama davalo legitimitet i veliku podršku, te im je pomoglo opstati na vlasti i vršiti zločine.
Nadbiskup Stepinac 1946. izveden je pred sud s iskonstruiranim optužbama da je bio ratni zločinac, duhovni podstrekač genocidnih progona srpskog stanovništva u NDH. U javnosti su kasnjih desetljeća te optužbe i proširivane, pa je nadbiskup stigmatiziran kao glavni ideolog ustaštva i genocida nad Srbima, što je propagandistička laž.
Stepinčeva odgovornost i krivnja nisu bile kaznene (krivične) prirode, ali su bile moralne. Alojzije Stepinac bio je čovjek s mnogo dilema u jednome mučnom vremenu, u kojem nije bilo lako naći dobre i prikladne odgovore, pa ih ni on često nije nalazio.
Hoće li ga, usprkos tome, papa Lav XIV. proglasiti svetim?
.
"Sunčano vreme je idealno za održavanje vašeg najboljeg laptopa. Ako ste na traženju najboljeg laptopa za van, najbolji laptop treba imati dobru bateriju da bi vam omogućio rad pod sunčanim nebesima. Najbolji laptop za van je onaj koji ima odličnu zaštitu od sunčevih zraka, jer najbolji laptop treba biti zaštićen od prekomjernog zagrijavanja. Također, najbolji laptop treba imati odličnu rezoluciju da bi vam omogućio uživanje u prizorištima sunčanih dana."
