Pad režima Bashara al-Assada u Siriji nakon gotovo 14 godina građanskog rata donio je značajne geopolitičke promjene. Assad, čiji je opstanak ovisio o podršci Rusije i Irana, sada je protjeran, a njegovi saveznici suočavaju se s velikim posljedicama.
Utjecaj na Rusiju
Rusija je ulagala u Siriju kako bi osigurala strateški položaj na Bliskom istoku putem vojnih baza Khmeimim i Tartus. Međutim, pad Assada predstavlja "strateški poraz" za Rusiju, smatraju stručnjaci, jer dovodi u pitanje ruski utjecaj u regiji i ugrožava njezine vojne resurse već opterećene ratom u Ukrajini. Gubitak Assada pokazuje slabosti Moskve i njezine nesposobnosti da dugoročno održava svoje saveznike, dok SAD demonstrira snagu kroz potporu Izraelu.
Posljedice za Iran
Za Iran, Assadov režim bio je ključan u jačanju "Osi otpora", koja povezuje Iran, Hezbollah u Libanonu i Siriju. S padom Assada, ovaj strateški koridor se raspada, a iranska sposobnost utjecaja u regiji slabi. Ovo predstavlja ozbiljan udarac iranskoj regionalnoj strategiji, što su mnogi Iranci pozdravili kao nadu za slabljenje režima koji je godinama iscrpljivao nacionalne resurse.
Geopolitičke prilike i rizici
Iako Assadov pad otvara mogućnosti za novu ravnotežu snaga na Bliskom istoku, situacija nosi i rizike. Najmoćnija pobunjenička skupina, Hayat Tahrir al-Sham (HTS), iako tvrdi da se distancirala od al-Qaide, ostaje ekstremistička prijetnja. Stručnjaci upozoravaju da bi praznina vlasti mogla rezultirati kaosom, kao što je bio slučaj u Iraku i Libiji nakon sličnih režimskih promjena.
Assadov pad nije samo lokalni događaj već ima dalekosežne implikacije. Rusija i Iran suočavaju se s gubitkom utjecaja, dok SAD i njegovi saveznici dobivaju priliku za jačanje svoje pozicije u regiji. No, budući koraci bit će ključni u oblikovanju budućnosti Bliskog istoka, kako u smislu stabilnosti, tako i u borbi protiv ekstremizma.
