Šokantan slučaj Hedvige Golik zgrozio svijet
U stanu jedne zgrade u zagrebačkom naselju Medveščak, 2008. godine otkriven je prizor koji je zapanjio Hrvatsku, ali i svijet. Tijelo Hedvige Golik, rođene 1924. godine, pronađeno je u potkrovlju zgrade na adresi Medveščak 77 u Zagrebu. Prema susjedima, posljednji put je viđena oko 1973. godine.
Rekla je da će se otputovati, pa nitko nije imao razloga za brigu zbog njezine odsutnosti. Uostalom, bila je poznata susjedima po svojoj neobičnosti. Govorili su među sobom da ide u neku sektu u Makedoniju. To se dogodilo prije 35 godina. Međutim, Hedviga Golik nije otišla. Umrla je, a njezino je tijelo nedavno otkriveno na krevetu gdje je preminula.
Stan je bio mali, samo 18 m², dovoljno izoliran da miris raspadanja dugo ne bude primijećen. Tijelo se mumificiralo zbog suhih uvjeta, došli su do zaključka u Zavodu za sudsku medicinu.
Nitko nikada nije službeno prijavio njezin nestanak policiji, niti je ostao u kontaktu s rodbinom. Identitet je potvrđen osobnom iskaznicom pronađenom u stanu.
Nije bilo prijave nestanka, iako je neslužbeno izviješteno da je potraga za Hedvigom započela početkom 1970‑ih na području tadašnje Jugoslavije, no nikada nije rezultirala konkretnim saznanjima.
Račune za struju i režije godinama je plaćao arhitekt koji je izgradio zgradu, sve do svoje smrti 2005. godine. Tek nakon prestanka tih uplata stanari su posumnjali da nešto nije u redu .
Zbog pravnih sporova i nesuglasica stanara o tome tko ima pravo na njezin stan, nitko se od stanara nije htio prvi odvažiti na provaljivanje u stan. Vrata su čak od 1998. nosila natpis (potpisan “Grad Zagreb”) kojim se zabranjuje ulazak do pravnog razriješenja vlasničkog statusa.
Tijelo je otkriveno 12. svibnja 2008., kad su predstavnici stanara nasilno ušli u stan kako bi riješili pitanje etažiranja zgrade. Bila je to tročlana grupa stanara, nakon nekoliko desetljeća ispada sporova i nejasnoća oko vlasništva.
Tragedija modernog društva
Hedvigin slučaj šokirao je javnost i otvorio duboka pitanja o otuđenju, usamljenosti i nevidljivosti starijih osoba u suvremenim gradovima. Kako je moguće da netko nestane, a da to apsolutno nitko ne primijeti, desetljećima?
Stan je kasnije očišćen i prodan, ali je ostala duboka nelagoda. Ne zbog same smrti, koja je bila prirodna, već zbog toga što je prošla potpuno neprimijećena.
Bez pogleda, bez pitanja, bez sjećanja.
